Tragajući za dobrom knjigom pronašla sam za vas roman u izdanju Mozaik knjige , kupljen na nekom od sajmova, a naziv joj je Sarin ključ. Ovaj naslov potpisuje Tatiana de Rosnay.
U romanu „Sarin ključ“ Tatiane de Rosnay (Mozaik knjiga, 2011.) uporedo pratimo historiju dva vremena i dvije porodice, koje će se postupno stopiti u jednu, što otvara prostore nadi ali ništa manje i zebnji. Tema je holokaust, postoji sretan završetak.
U ljeto 1942. francuska je policija u Parizu provela masovno hapšenje Židova, koje je zatvorila u krajnje neljudskim uvjetima kroz više dana na zimskom biciklističkom stadionu „“Vél d’Hiv“. Među uhapšenima bilo je 2916 žena, 1129 muškaraca i 4115 djece mlađe od dvanaest godina. Nakon što su ih odveli s biciklističkog stadiona, prvo su izdvojili muškarce, zatim i žene, te ih odvezli u Auschwitz, gdje ih je većina i ubijena. Djeca – odvojena od roditelja – ostala su oko mjesec dana u drugim logorima, nakon čega su i ona otpremljena u logore, pravo u gasne komore.
S tim se događajem, dugo prešućivanim u francuskoj historiji, 2002. godine susreće novinarka Julia Jarmond i na razini povjerenog joj novinarskog zadatka i na ličnoj razini. Istražujući taj događaj ona otkriva da se on snažno i duboko utkao i u život porodice njezinog supruga, a po tome i u njezin život.
Kroz potragu za Sarom Starzynski, koja je kao djevojčica uspjela pobjeći iz logora, Julia Jarmond je u potrazi i za vlastitim identitetom te u preispitivanju sistema vrijednosti (i nevrijednosti) kroz koji se ljudi suočavaju s vlastitom odgovornošću, odmiču od nje, a u potrebi za samoopravdavanjem i odriču vlastite odgovornosti.
Novinarku Juliu Jarmond pritom posebno zanima kako je moguće nedužne ljude odvoditi u smrt, kako je moguće to promatrati bez potrebe da se za njih zauzme i kako je moguće potom živjeti kao da se ništa nije dogodilo.
Dok traga za odgovorima na ta pitanja, ona otkriva da je – premda ne odviše mlada – trudna. Njezin je suprug potiče na pobačaj kao na razumljivo i jedino dobro rješenje. Jednako tako se izjasnila i njezina sestra, dok njezina kći – u pubertetu – nije baš sigurna može li se radovati tom djetetu, svom dosta mlađem bratu ili sestri.
Pobačaj, od kojeg će Julia Jarmond u posljednjem trenutku odustati, predstavljen je kao nešto u našoj suvremenoj civilizaciji toliko prihvatljivo da o tome i nema potrebe posebno razmišljati. Usporedbe sa stradanjima nedužnih Židova, koje se nužno nameću, ovdje kao da gotovo posve zakazuju. Smrt začetih, unatoč njihovom pravu na život, unatoč njihovoj nedužnosti, olako se prihvaća kao nešto što ne dovodi u pitanje našu čovječnost.
Julia Jarmond, potaknuta i historijom života Sare Starzynski, nalazi i razloga i snage da stane na stranu života, prihvaćajući cijenu koju će zbog toga trebati platiti.
Sarin ključ, dakle, priča je o dvije porodice koje povezuje velika tajna, ali ujedno i prisjećanje na neke od najtamnijih stranica francuske prošlosti. Dirljiv roman koji ćete pamtiti cijeli život progovara o krivnji i važnosti sjećanja.
Knjiga je objavljena 2006. godine, a po njoj je 2010. godine snimljen i film . Roman je doživio veliki svjetski uspjeh, objavljen je u četrdeset zemalja i prodan u više od tri miliona primjeraka.„Sarin ključ“ itekako vrijedi i čitati i gledati.
Podaci preuzeti s Interneta i iz knjige.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsada Šarić