Danas ću vam predstaviti jednu, po mom mišljenju, zanimljivu knjigu. Nije beletristika niti bilo šta što predstavlja lijepa književnost. A kako knjige nisu samo za zabavu i 
odmor nego i za zadovoljenje radoznalosti i učenje, ovo je izbor za one vječito radoznale. Naime, moj izbor za danas je Istina iza vrata dvojice autora: Zlatka Dizdarevića i Tomislava Jakića.
U podnaslovu stoji: „Onima koji su se prepustili sreći neznanja ili tuđe pameti, nikakva knjiga neće pomoći.“ Ovakvo razmišljanje (ili uputa) me je ponukalo da otvorim knjigu.
Knjiga dvojice vrsnih vanjskopolitičkih analitičara Zlatka Dizdarevića i Tomislava Jakića, donosi izbor sedmičnih političkih kolumni ovih autora u kojima se kritički osvrću na aktuelna društveno-politička dešavanja u regiji i svijetu. Teme kojima se bave obuhvataju širok dijapazon, od dešavanja u zemljama regije, do Bliskog istoka i Evropske unije. Ova knjiga je presjek kroz višedecenijsko novinarsko iskustvo u samom vrhu profesije, koja svjedoči o događanjima u prelomnim trenucima jednog vremena o kojem otvoreno, ponekad sentimentalno, govore upozoravajući pri tome na svakodnevno plasiranu manipulaciju, političku i medijsku, današnjih moćnika, kod nas i u svijetu. O knjizi je u kratkom osvrtu Ivica Đikić rekao da
„Ova knjiga nije žalopojka za romantičnim vremenima kada su se politikom i novinarstvom bavili ozbiljni i odgovorni ljudi. Tekstovi Zlatka Dizdarevića i Tomislava Jakića ne govore primarno o onome što su politika i novinarstvo nekoć bili i značili, oni govore o onome što te dvije devastirane profesije mogu i trebaju biti; brana manipulacijama i proturanju prizemnih interesa pod ispraznim egidama ovih idealizama i onih radikalizama.“
Na jednoj od promocija knjige Tomislav Jakić je rekao da je riječ o političkim kolumnama, jer su obojica cijeli život novinari, s izuzetkom perioda koji su proveli u diplomatskim službama. Pri tom je istakao da su tekstovi u pravilu inspirisani aktuelnim događajima. Ono što ih karakterizira je da se suprotstavljaju gledanju na stvari koje se kroz većinu medija nameće javnosti.
“Nostalgični smo prema novinarstvu u kome vijest nije senzacija, nego je vijest događaj od javnog značaja. Ali za to je ipak potrebno povećati svijest javnosti”, istakao je Tomislav Jakić.
Tomislav Jakić je upozorio da mediji posljednih 25 godina bezdušno manipuliraju javnošću. On kaže “Danas je vijest ono što se prodaje, a ne ono što je uistinu relevantno, odnosno događaj od općeg društvenog značaja. Mediji su nekad, pogotovo televizija, isključivo služili za obrazovanje, informiranje i zabavu, a bojim se da danas obrazovanja nema, informacija je postala dezinformacija, a zabava estradizacija.”
“Vrijednost knjige je nesumnjiva, pogotovo s povijesne perspektive. Knjiga na sjajan način nudi dubinske analize Bliskog istoka, kao i područja bivše Jugoslavije te njihovog odnosa u europskim integracijama”, rekao je prof.dr. Lovrenović.
Profesor Dino Abazović je istakao da je ovome društvu i potrebna kultura neslaganja..i da je “glavni problem što javnost ne sudjeluje u kreiranju politike te se njome najviše i manipulira“.
I evo jednog odlomka iz knjige:
„Ono što ova pamet ne dozvoljava, jesu oči na mjestu događaja. Jer, poneko još vjeruje vlastitim, pa i nekim tuđim očima tamo. Pogledajmo, recimo, u dnevnim novinama u Hrvatskoj, ne zato što je Hrvatska specifična nego zato što je primjer tipičan, koliko je „očiju“ na mjestu događaja ovih dana u Ukrajini, a koliko je onih što nam na po dvije, tri stranice plus naslovnica neupitno autoritativno objašnjavaju svu pozadinu tamošnjeg jednostranog zločina, unazad i unaprijed, ne kročivši nikada nogom ni tamo kao ni u Gazu, ni u Siriju, ni Irak ili Iran, ni u Libiju…I makar da pokušaju postaviti osnovno pitanje koje su svi od Cherlocka Holmesa do Hercula Poirota i Peria Mejsna postavljali u krajnje zamršenim ubistvima – šta je bio motiv? Kada se do njega dođe, sve je mnogo lakše. Za divno čudo, u ovim današnjim masovnim ubistvima, našim je teoretičarima najvažnije sakriti motiv da bi se lakše proglasio krivac. Čini se da je danas u tome suštinska sličnost između kriminala i politike. A da bi bilo tako, valja eliminisati glavnog svjedoka, istinu i fakat sam po sebi. I zaključavati ih – iza vrata.
Na tu žrtvu u medijima se, uprkos svemu, nekada pristajalo mnogo teže.“
Zlatko Dizdarević (str.472-473)
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić