Danas sam vrijeme odvojila za mlađu generaciju.
Negdje iza duge naziv je romana hrvatskog književnika Zvonka Todorovskog.
Rodio se je u kosovskom gradu Prizrenu 1960. godine, osnovnu i srednju školu 
pohađao je u Koprivnici i Varaždinu, a s tim je sredinama ostao duboko vezani kada je živio u drugim gradovima. Kreativna znatiželja najprije ga je vodila modernom likovnom mediju, grafikama, ilustracijama i opremi, a najviše stripu.
U Zagreb dolazi 1999., živeći i radeći zajedno sa slikaricom Magdom Dulčić koja je ilustrovala većinu njegovih knjiga, a 2009. sele se u Koprivnicu tražeći povoljnije uvjete za nesmetani rad i boravak s minimalnim zahtjevima. Todorovski se uključuje u podravski spisateljski krug, obnavljajući i stare prijateljske veze iz mladosti. Tamo je u noći 10. septembra preminuo u svojoj pedesetoj godini.
Zvonko Todorovski je u književnost ušao dosta kasno, kao što sam već spomenula, nakon uspješnog bavljenja stripom, ilustracijama, scenarijima za animirane filmove i promoviranja mladih likovnih umjetnika u Koprivnici i Varaždinu, te u Zagrebu.
No, njegov je literarni rad na romanima za djecu i mlade odmah zapažen: romani “Prozor zelenog bljeska” i “Mrlja” nagrađeni su mu nagradama “Grigor Vitez”, “SFera” i “Mato Lovrak”, te nominacijom za nagradu “Mali princ”, a “Mirakul od mora”, njegov prvi roman, kao i “Prozor zelenog bljeska” uvršteni su na popis lektire za 7. razred osmogodišnjih škola.
I njegov prvi roman za odrasle, “Mandrač” o Petru Hektoroviću, odlično je primljen od čitatelja i kritičara, tako da je uvršten na drugo mjesto “Vjesnikove” liste najboljih objavljenih domaćih književnih djela u 2005. godini, odmah iza Paljetkove “Cvijete Zuzorić”.
Svi njegovi romani (izuzev “Plavog trubača”) tematski su vezani uz more i Stari Grad na Hvaru bilo da je u njima riječ o bio-incidentu – širenje opasne alge u podmorju Starogradskog zaljeva u “Mirakulu od mora”, o eko-incidentu -naftna mrlja na pučini blizu Hvara u “Mrlji”, o pomorskom putovanju Petra Hektorovića do Šolte kao predtekstu za nastanak njegova čuvenog spjeva “Ribanje i ribarsko prigovaranje” u “Mandraču”, ili pak, o borbi Dobra i Zla u fantastičnom svijetu iz “Prozora zelenog bljeska”. Osim toga, što su jednim dijelom obrazovni i tematski aktuelni, svi su oni i avanturistički , tako da su napisani za tinejdžere i mlade ljude i od njih su dobro primljeni.
Iako prethodno nabrojane naslove nemamo u biblioteci kao i mnoge druge koji krase bogatu bibliografiju Todorovskog, mi imamo roman Negdje iza duge. On je značajan po tome što je ostao kao rukopis nakon smrti svog autora , a koji je u obradi ovjekovječen u ovoj knjizi.
A u knjizi čudo… priču počinje lik hrčka Grge koji se jednog jutra, ničim izazvan pretvara u Prha. To otkriće autor objašnjava ovako: „Trice i kučine, ljepota života upravo se i sastoji od čuda!“pomisli i duboko uzdahne. „Zaspiš kao bosonogi hrčak, a probudiš se kao hrčak u čizmama!“ (str.7)
Kada se hrčak nađe na slobodi, on doživi novo preobraženje: pretvori se u dječaka. Sada već Prh Zrnovrh pronalazi prijatelje, pa društvo, krug njegovog kretanja se proširuje, njegov svijet je drugačiji i veći i nova saznanja se redaju jedna za drugima. I pustolovina počinje.
Kao što to obično biva u knjigama za mlade, ili bi trebalo biti, priča je jedno. Slijedimo je i uživamo u njoj, ali poruka koja stoji iza svega važnija je od fabule. Zato preporučujem ovu knjigu mladima, ali i da je roditelji pročitaju malo mlađoj djeci i tako iskoriste priliku da im objasne neke pojave i promjene na koje nailaze tokom osvog odrastanja.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić
