Poštovani čitaoci želim vam dobar dan. Ova godina polako ističe, još desetak dana je pred nama, a evo upravo sam u prilici da vas sa zadovoljstvom obavijestim da je privedena kraju i dostava najnovijih knjiga koje smo dobili iz Fondacije za bibliotečku djelatnost iz Sarajeva. Naime, Odlukom Fondacije o raspodjeli knjiga po konkursu za 2019. godinu izvršen je otkup knjiga od BH izdavača i to je jedan od načina nabavke knjiga i za našu Biblioteku. Ukupno smo dobili sto dvije knjige. U ovom novom paketu knjiga mogu se naći naslovi za djecu, beletristika, publicistika, psihologija menadžment, leksikoni, religija, historija itd.
Izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva objavila je nekoliko naslova koje bih vam predstavila. Danas ću govoriti o romanu Darka Cvijetića Schindlerov lift.
Selvedin Avdić je rekao „ Ako tražite štivo za zabavu, vratite ovu knjigu na policu“. Knjiga ima 91 stranicu i u obradi iste čitala sam i tekst vrlo lako. Iz ponuđenog se vidi da lirika ne stanuje između tih stranica.
Mađutim, stava sam da se bez obzira na temu, i bez obzira na to što vam se čini da ste već mnogo toga pročitali o tome, i što vi to ne biste više, ipak treba čitati pisac. Niko nema istu percepciju, isti stil pisanja, dubinu spoznaje.
Darko Cvijetić rođen je u mjestu Ljubija Rudnik. Readatelj je i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Pjesme i priče prevođene su mu na francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Od 2013. godine uređuje književni blog „Hypomnemata“. Objavio je desetak knjiga poezije, knjigu priča, u pozorištu režirao od Becketta do Čehova, te igrao Raskoljnikova, Borisa Davidoviča, Estragona… Član je P.E.N. Centra BiH i Društva pisaca BiH.
O čemu se govori u romanu Schindlerov lift. Ovdje ću citirati tekst sa korica knjige koji potpisuje Selvedin Avdić:
’’Kada je otvoren 1975. godine, Crveni soliter u Prijedoru je mirisao. Imao je trinaest spratova pa su stanari, ne bi li se zaštitili od nesreće, prvi nazvali Galerijom. To nije pomoglo – u Crvenom se uvijek smrt solidno osjećala, i nikad nije otišla bez ičega. Jedini izlaz iz stepeničkog labirinta po kojem smrt šenluči je – lift marke Schindler.
Svaki soliter je vertikalno selo, u sebi ima toliko života. Crveni soliter u sebi ima dovoljno nesreće za čitavu Bosnu i Hercegovinu, a kratki roman Schindlerov lift nosi težinu deset tomova najbolje literature.
Kristina Ljevak o romanu kaže sljedeće:
’’S urušavanjem svijeta kakvog smo poznavali, urušio se i život u dva prijedorska solitera, u gradu koji je, kako sam autor kaže, rupa svijeta poznata po ratnim zločincima, logorima i slikarima. U tim soliterima, dok nisu postali oblakoderi smrti, zajednički su se proslavljale radničke pobjede i unapređenja. Danas radnika/ca više nema, potonuli su u naciju i ostali punih pluća vode. Komšije su pogubile komšije, nakon razmjene sličica u djetinjstvu, nekadašnji drugovi mijenjali su mrtve i ranjene na liniji razdvajanja, a majke su djecu pronalazile u sekundarnim masovnim grobnicama, nakon što bi im, odbijajući da vjeruju kako su mrtvi, spremale večeru i čekale vijest o njima. Može li se u dva nebodera smjestiti ukupna tragedija Bosne i Hercegovine? Može, i Darko Cvijetić nam svjedoči o tome, potvrđujući da o užasu koji smo imali/e sreću preživjeti i čije posljedice živimo, mogu i trebaju pisati samo najbolji. Svakom rečenicom autor Schindlerovog lifta štiti nas od mrtve kiše koja pada po Prijedoru. Njegov kišobran sačinjen je od ljudske i književne čestitosti.
Citati preuzeti sa korica knjige.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić