Britanski astrofizičar Staphen Hawking je preminuo u Cambridgeu.
Slavni astrofizičar je živio 76 godina – mnogo duže nego što su to nekada ljekari predviđali. Hawkingova karijera je počela teškom bolešću. Kada je imao 20 godina – i počeo da piše doktorski rad – kod njega su se pojavili prvi simptomi amiotrofne lateralne skleroze, bolesti zbog koje je ubrzo postao vezan za invalidska kolica; izgubio je glas i komunicirao preko računara. I pored toga, dobro se nosio sa životom, i to privatnim – o čemu svjedoče dva braka i troje djece – kao i radnim: 1979. je postao profesor na Kembridžu, na katedri koju je nekada držao legendarni Isaac Newton. U Cambridgeu je Hawking dao svoj najveći doprinos fizici: polazeći od Ajnštajnove teorije relativiteta, dokazao je da je Veliki prasak prije 14 milijardi godina morao da počne „singularitetom” – nepojmljivo malom tačkom koja ne može da se objasni današnjim formulama ni zakonima. No, Hawkingova omiljena tema su bile crne rupe – galaktički monstrumi koji svojom gravitacijom usisavaju sve što im se približi. Njegovo najvažnije saznanje: crne rupe ne postoje vječito; njihova masa se polako smanjuje jer one emituju zračenje poznato kao Hawkingova radijacija.
Ona još nije dokazana – zbog čega Hawking još nije dobio Nobelovu nagradu za fiziku: „Zračenje crnih rupa se može mjeriti”, tvrdio je, „ali, na nesreću, u našoj blizini nema crne rupe”. I pored nedostatka dokaza, većina stručnjaka je ubijeđena u postojanje Hokingovog zračenja.
Jedno je jasno: Hawkingu kao nikom drugom nije uspjelo da učini kosmologiju privlačnom za široku publiku. Njegova knjiga „Kratka povijest vremena”objavljena 1988. jedno od najuspješnijih djela popularne nauke.
Iako je materija sve samo ne lako svarljiva, knjiga je prodata u milionskom tiražu a Hawking je postao kultna ličnost. Hawking je unaprijedio razumijevanje prostora, vremena i prostor-vrijeme singulariteta, a iza sebe je ostavio niz djela od kojih je najpoznatija knjiga upravo “Kratka povijest vremena”. Tokom karijere razotkrio je neke od najzamršenijih tajni svemira, iako je bio primoran komunicirati samo pomoću kompjutera.
On je o tome jednom rekao: „Siguran sam da je moj hendikep zaslužan za to što sam tako poznat. Ljudi su fascinirani kontrastom između mojih ograničenih psihičkih snaga i moćne prirode univerzuma kojom se bavim. Ja sam arhetip hendikepiranog genija. Ali, da sam ja genije – u to može da se sumnja.”
Odlomak iz knjige:
„Budući da su djelomične teorije koje već imamo dovoljne za izradu tačnih predviđanja u svim osim najekstremnijim okolnostima, izgleda na prvi pogled da je potragu za jedinstvenom teorijom svemira teško opravdati nekim praktičnim razlozima. (Dakako, ovdje ništa ne vrijedi to što su slični uzorci razmišljanja bili upotrebljavani i kod relativnosti i kvantne mehanike, a te su teorije iznjedrile nuklearnu energiju i mikroelektroničku revoluciju!)Dakako, utemeljenje cjelovite jedinstvene teorije ne bi moralo pomoći pri preživljavanju naše vrste. Možda ne bi ni na koji način utjecalo na naš način života. Ali od samog osvita civilizacije ljudi se nisu zadovoljavali gledanjem na događaje kao na nešto nepovezano i neobjašnjivo. Zahtijevali su razumijevanje skrivenog poretka u prirodi. I danas se još trudimo saznati zašto smo ovdje i odakle smo došli. Najdublja ljudska žudnja za znanjem već je sama po sebi dovoljno opravdanje za našu nastavljajuću potragu. A naš cilj nije ništa manje već potpuni opis svijeta u kojem živimo.“ (str.25-26)
BBC navodi da će komemoracija Hawkingu biti održana 31. marta u sveučilišnoj crkvi Svete Marije u Cambridgeu, a potom i poseban prijem na koledžu Trinity, dok će posmrtni ostaci biti položeni u Westminsterskoj opatiji.
U Biblioteci se od Hawkinga, osim Kratke povijesti vremena može naći i Teorija svega: porijeklo vasione.
Za kraj evo i ovaj podatak: kada su tokom jednog intervjua pitali Aliju Izetbegovića šta bi ponio sa sobom kada bi otišao na pusto ostrvo, on je rekao: Kratku povijest vremena Stephena W. Hawkinga.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić