Poštovani, danas je tačno deset godina otkako je umro Sadik Šehić.
Prije nego progovorim o Sadiku Šehiću književniku, želim istaći njegov predani i vrijedan sakupljački rad. Mnoge događaje i podatke iz historije i kulture sakupljao je i bilježio, tako da je njegova, rekla bih pismohrana, velika. Piščevu zaostavštinu dobile su na čuvanje biblioteke u Bosanskoj Krupi, Tuzli i Gradačcu.
Sadik Šehić je prve književne radove objavio u časopisu „Razvitak“, u Sisku 1954. godine te u zagrebačkom časopisu „Polet“. Bavio se pisanjem proze, poezije, književnom historijom, izučavanjem prošlosti gradačačkog kraja i historije BiH. Objavio je više od 700 radova u raznim naučnim i književnim časopisima.Bio je član Društva književnika BiH i član Unije nezavisnih novinara u Federaciji BiH. Njegov rad posebno je bio fokusiran na kulturnu historiju Gradačca, kako znamenitih ljudi, porodica, posebno događanja koja je marljivo bilježio i o njima sakupljao i čuvao materijale. Objavio je slijedeće knjige:
„Hasan Kikić – učitelj, borac, književnik“, 1986.
„Sahanlisci“ – (knjiga humora i satire), 1989.
„Zmaj od Bosne“ (historijska studija), 1990.
„Zmaj od Bosne (Husejn-kapetan Gradaščević između legende i povijesti)“, 1994.
„Sumbuluški zapisi Mula Vrcanije“, 1998.
„112 godina gradačačkog suda“, 1999.
„Dobrota bivanja“, 1999.
„Godine uspjeha i rasta“ (monografija), 2004.
„Porodica Novalić“ (monografija), 2008.
Sarađivao je u književnim časopisima i revijama Život Sarajevo, Odjek Sarajevo, Razvitak Sisak, Polet Zagreb, Behar Zagreb, Most Mostar, Korijeni Banjaluka, Značenja Doboj, Mlada kultura Beograd, Putokaz Tuzla, Stav Tuzla, Ostrvo Tuzla, Gračanički glasnik Gračanica, Oslobođenje Sarajevo, Politika Beograd i u drugim časopisima.
Prije rata bio je duže vrijeme predsjednik republičke književne manifestacije Kikićevi susreti te glavni i odgovorni urednik književnog godišnjaka „Kikićevi susreti“ i koautor više revija i publikacija iz oblasti kulture, turizma i privrede. Bio je jedan od pokretača privredne manifestacije „Dani šljive“.
Dobitnik je Šestoaprilske spomen-plakete Općine Gradačac, odlikovan Ordenom rada sa srebrenim vijencem predsjednika SFRJ, te Zlatne plakete Saveza sindikata Jugoslavije. Za svoj književni i publicistički rad je nagrađivan i pohvaljivan.
Bio je počašćen i ganut kada je i sam postao sudionikom Kikićevih susreta, odnosno Gradačačkih književnih susreta u godinama poslije rata.
Sjećam se njegovog nastupa, zadnjeg, kada je uz Gradimira Gojera, Ajšu Zahirović, Biseru Alikadić, Ibrahima Kajana, Hadžema Hajdarevića, Enisu Osmančević, Atifa Kujundžića, i druge, govorio svoje pjesme na završnoj književnoj večeri. Bilo je tu i suza.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić