LUCIĆ Predrag
Ja kad sam sanjao
Obale druge
Čeznuo sam samo za čežnjom
Da obala na kojoj sanjam
Bude mi ta druga obala.
Luđaci
Oni su svjetlost svijeta
Mi gledamo
A Oni vide
Mi se smijemo
Oni su osmijeh
Njihova ludost nam
Otvara vrata
Iz ludnice
Koju zovemo
Svijet.
Danas ću vam predstaviti knjigu poezije Gusle u magli. Autor ove knjige je Predrag Lucić. Ne mogu o Predragu Luciću reći ništa što već nije rečeno, osim da mi je bila čast živjeti u vremenu u kojem je i on živio, mislio i stvarao.
Jedna mlada osoba je na tu vijest rekla: osjećam se kao da je sunce nestalo. Druga je plakala.
Ko je Predrag Lucić i zašto zbog njega neko ko ga nikad nije vidio plače?
U srijedu u ranim jutarnjim satima u Splitu je u 54. godini života preminuo Predrag Lucić – novinar, satiričar i pisac, kolumnist „Novog lista“, te osnivač i prvi urednik „Feral Tribunea“. Nakon kratke i neizlječive bolesti, hrvatsku je medijsku i kulturnu scenu prerano napustio jedan od njenih najživljih i najomiljenijih aktera, čovjek koji je do majstorstva doveo poetiku apsurda, te razobličavao ideologije onim oruđem kojim se ideologije najefikasnije demontiraju- a to je oruđe humor.
U biblioteci imamo dvije Lucićeve knjige Gusle u magli i Haiku, haiku jebem ti maiku. Lucić je svoju satiričnu poeziju izvukao iz knjige na pozornicu, među ljude. Tako ona dobije scenski oblik u kabaretskom programu „Melodije….“ kojeg je Lucić godinama izvodio zajedno sa Borisom Dežulovićem. Ovaj dvojac izvodio je „Melodije od Toronta do Luksemburga, od iseljeničkih klubova do Splitskog ljeta, te od svjetskih metropola do malih varošica Bosne i Srbije. Pri tom taj program nikad nije bio dvaput isti. Dvojac autora mijenjao ga je ovisno o lokaciji i publici, političkom kontekstu i aktualnim zbivanjima, pretvarajući „Melodije…“ u umjetnički work in progress.
Taj work in progress publika je posljednji put mogla slušati i gledati u maju 2017., u splitskom kafeu Cukarin. Dan nakon izvedbe „Melodija…“ u okviru splitskog sajma knjige Lucić je završio u bolnici gdje mu je dijagnosticiran teški oblik tumora. Ozbiljno narušen bolešću, posljednji se put pojavio u javnosti na generalnoj probi svog komada „Aziz“ koji je u kolovozu praizveden na splitskom ljetu.
Preranom Lucićevom smrću izgubili smo intelektualca i kreativca koji je u sebi objedinjavao rijetke vrline. Lucić je istodobno bio i pametni analitičar i majstor zaumne, ludističke satire. Bio je i pravi novinar koji je živio s ritmom rotacije i deadlinea, ali i – staromodno kazano- „kulturni radnik“ koji je pisao i uređivao knjige. Bio je istodobno i omiljena osoba- privatno smiren, ali i nepopustljiv kad su po srijedi bile temeljne vrijednosti. ( dio preuzet sa portala Jutarnjeg lista)
Novinar Novog lista i autor monografije Smijeh slobode o Feral Tribunu Boris Pavelić kaže za Radio Slobodna Evropa da je Predrag Lucić bio jedan od najvažnijih novinara i pjesnika u posljednjih pola stoljeća u hrvatskom novinarstvu i novinarstvu zemalja bivše Jugoslavije.
“Njegov novinarski credo, kao i credo njegovih kolega iz ‘Feral Tribuna’ može se sažeti u jednu riječ – sloboda. Nikada nije pristajao na nikakve politike i ekonomske pritiske i u tom je smislu radio i svoje novinarstvo. Njegov pjesnički i parodijski opus tek ima biti pročitan, jer on je objavio šest-sedam opsežnih knjiga parodijskih stihova. Utjecaj i domet novinarstva, pjesništva i dramaturgije Predraga Lucića danas je – premda dosta poznat – još uvijek nedovoljno procijenjen i tek će vrijeme koje dolazi – nadajmo se – uistinu procijeniti koliko je važan za hrvatsko društvo bio Predrag Lucić”, kaže Pavelić.(www.slobodnaevropa.org)
Zato pročitajte pjesmu iz Lucićeve knjige Gusle u magli:
Nikad robom
Znanje, kažu, to je roba,
I uvijek je tako bilo,
Možeš prodat režnja oba:
Dvije marke – mozga kilo.
Pošto kupiš – poto prodaš
Na intelekt platiš taksu,
S istom cijenom mozga hodaš
Po marketu i po faksu.
Taj kome je znanje roba,
Kom je kuna mjera uma,
Nek tu pamet prodat proba
Od „Keruma“ do „Konzuma“.
Ti tu priču nećeš kupit,
Pamet ne mjeriš na kile,
Tebi nitko neće tupit
Da je studij poput „Bille“.
Šareni artikal nisi,
Trgovište nije škola,
Cijena na tebi ne visi-
Nisi student shoping-malla!
Za ovu knjigu Boris Dežulović je rekao: Predrag je, naime, zbirna imenica za sve one što misle svojom glavom, pa se svojom glavom i smiju. Zato etnički kreteni mrze slobodan duh čak i kad je ovaj na njihovoj strani, mrze ga jer ne shvaćaju, niti mogu tako daleko dobaciti, da takav duh nema svoje strane, da je teritorij slobode veći od oslobođenog terijotija i da je slobodan čovjek slobodan ili uvijek i svugdje ili nikad i nigdje. (tekst na poleđini knjige Gusle u magli).
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić