Poštovani čitaoci želim vam dobar dan.
Danas ću vam predstaviti knjigu koja govori o muzici. Preciznije rečeno o raveu i dance kulturi. Autor ovog djela koje nosi naslov ENERGY FLASH ili Energetski bljesak potpisuje Simon Reynolds. Publikaciju je objavila izdavačka kuća LJEVAK iz Zagreba.
Muzika je interesantna tema za obradu, prije svega zato što smo svi na neki način njeni konzumenti. Neko sluša ovu, neko onu vrstu muzike. Kako je šta nastalo, odakle potiče, šta je uticalo da nešto uopšte nastane i na kraju kako muzika utiče na kulturu, pa i društvena kretanja, posebne su teme i razlozi za istraživanja.
Mlađi slušaoci, pretpostavljam da znaju šta je dance i rave muzika. Knjiga Energetski bljesak broji 575 stranica, dvadesetčetiri poglavlja i indexa imena.
Za one koje će možda zanimati, navešću neke od naslova : Živjeti san – acid house i britanski rave, ‘ardcore, znaš skor – drugi val ravea; Nestajanje u mraku -britanski raverski san pretvara se u noćnu moru; Korijeni i budućnost – jugle osvaja London; Mi jesmo anđeli – raverska kultura kao duhovna revolucija; In the mix – dj-kultura i remiksologija, itd…
Nešto više o tome šta knjiga donosi citiraću sa korica: Ako je rock glazba govorila o iskustvu – autobiografskom ili izmišljenom – rave je konstruirao jedno iskustvo: zaobilozeći tumačenje, slušatelj je ubačen u vrtlog povišenih senzacija, apstraktnih emocija i umjetne energije. Rave glazba predstavlja fundamentalni raskid sa rockom, ili barem dominantnom (engleskom) književnom i socrealističkom paradigmom rock kritike, koja se fokusira na pjesmu i priču. Rave je od samog početka nešto više od glazbe i droge; rave je matrica životnog stila, ritualiziranog ponašanja i vjerovanja. Običnom promatraču možda djeluje kao neki uvrnuti kult, no za sudionike rave je poput religije.
Zaobilazeći tumačenje, slušatelj je ubačen u vrtlog povišenih senzacija, apstraktnih emocija i umjetne energije.
Za neke, po tome bi ideja raverske kulture onda bila kontradiktorna. Kultura se može definirati kao nešto što ti kaže odakle dolaziš i kamo ideš, nešto što hrani duh, daje životnu mudrost i općenito život čini podnošljivim. Rave provocira pitanja: je li moguće temeljiti kulturu na senzacijama umjesto na istinama, na fascinaciji, a ne na značenju?
Usprkos mojem zagriženom vjerovanju, u ovoj knjizi postoji jedna sjena sumnje. Kao odrasla osoba, ljevičar i liberal, ponekad se pitam može li rekreacijsko drogiranje biti ikakva osnova za kulturu, a kamoli kontrakulturu. Ne radi li se kod ravea samo o zaludnom rasipanju utopijske energije ili se time potaknut idealizam prelijeva u obični život i transformira ga? Može li oceanski, osjećaj koji ti s plesnog podija govori da se spojiš integrirati u svakodnevnoj borbi da se bude bolji i humaniji? Naučiti kako izgubiti sebe može predstavljati određeno prosvjetljenje, ali može biti i bizarno sebično, pohlepa za intenzivnim, raspojasanim iskustvima.
Plesna kultura jako dugo udomljava dvije radikalno oprečne verzije o tome što je zapravo rave. S jedne strane, transcendentalni, neopsihodelični diskurs više razine svijesti i oceanskog stapanja s čovječanstvom/Gejom/kozmosom. S druge strane, pretinac ekstazija i rave-glazbe u novoj kulturi uzbuđenja, tinejdžerskog furanja i jeftinih senzacija – videoigre, skateboard, snowboard, bungee-skokovi i drugi ekstremni sportovi; filmovi s najvećom zaradom kojima su priče samo sklepani okviri za prikazivanje spektakularnih specijalnih efekata.
( Simon Reynolds )
U ovo izdanje – prvo na hrvatskom jeziku – dodano je poglavlje o DJ-iranju i remiksiranju. Ako se intonacija novog materijala u “Energetskom bljesku” uvelike kreće prema predmetu, i dalje je jasno da je autor sklon: svaki novi razvoj mjeriti spram prvotne faze ravea s početka devedesetih.
Kao što se muzika mijenja tako se i mi mijenjamo uz nju.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić