Za danas sam vam pripremila novi naslov turske autorice Ece Temelkuran. Ova književnica poznata nam je po jednoj izvrsnoj knjizi koja se zove Planina boli i koju također imamo u Biblioteci. Neću o njoj reći niti jednu riječ, osim što moram naglasiti da je ta knjiga posvećena propitivanju nacionalnih mitova i priča te nas vodi u samo središte tursko-armenskog sukoba.
Jako žensko pismo, Ece Temelkuran, bolja i odvažnija od mnogih muških kolega, jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarka je i politička komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim pisanim medijima, ali i stranim časopisima The Guardian, Le Monde Diplomatique, The New Left Review, The New Statesman. U istraživačkim publicističkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontorverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pitanja i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu „Pen for Peace“ i nagradu za turskog novinara godine. Dosad je objavila desetak knjiga, a preveden je i njen roman novijeg datuma Zvuk banana objavljen 2014.
Ece Temelkuran u svom romanu “Žene koje pušu u čvorove” donosi priču o životu žena u arapskom svijetu. Priča započinje upoznavanjem tri žene na terasi jednog hotela, a muzika koja dopire do tog mjesta odvodi ih do četvrte žene, Madam Lile, s kojom kreću na putovanje. To su žene koje imaju svoje tajne i svoje razloge zbog kojih su se upustile u tu avanturu. Na putovanju jedna drugoj otkrivaju svoje tajne, a pravi razlog putovanja Madam im otkriva tek pred kraj putovanja, a to je njena osveta muškarcu koji joj je uništio život.
A da se ne zavarate i pomislite da je to klasičan ljubavni roman autorica je mjesto radnje rasporedila kroz ratna područja i pustinju te na kraju junakinje romana prelaze Sredozemno more.
Roman “Žene koje pušu u čvorove” prije svega govori o položaju žena u arapskom svijetu. Ističe se kako se zapravo radi o svijetu u kojem vladaju muškarci.
U romanu se veliki naglasak stavlja i na životne priče glavnih junakinja. Amira je plesačica, a takvo zanimanje se ne smatra poželjnim u svijetu u kojem živi. Sama autorica je jedana od junakinja, ona je novinarka. Njeno zanimanje u Turskoj je veoma opasno pa se zato odlučuje za odlazak na putovanje umjesto povratka u vlastitu domovinu. Treća junakinja je Maryam. Njena priča je kompleksna i ona svoju životnu priču otkriva tek pred sam kraj putovanja baš kao i Madam Lila.
Objašnjenje naslova romana također se otkriva kroz razgovor glavnih junakinja. Naime Madam Lila objašnjava preostalim ženama koliko je u životu važan njihov dah. Žene zapravo upuhuju svoj dah u sve oko sebe pa i u svaki svoj odnos s drugim ljudima. Citiram:
“Shvatit ćete da je život u vašem dahu. Nije ni na jednome drugom mjestu, ni na jednoj drugoj stvari.Vi ćete stvarati život. Puhat ćete svoj dah… Život… jest koliko i vaš dah.”
Na putovanju prepunom čudnih događaja i još čudnijih postaja, ove su četiri žene naučile pronaći sebe, shvatile su važnost ljubavi i odanosti, a nadasve povjerenja. Naučile su se nositi s vlastitom boli i suočiti se s vlastitim tajnama za koje su se nadale da su ih zakopale duboko u sebi. Bježeći od stvarnosti i svakodnevice, uspjele su pronaći ono najvažnije – vlastiti mir, te su shvatile da su snažne i da posjeduju čaroliju koja je uvijek u njima.
Roman je pisan na način da se u svakom poglavlju sazna kraj priče pa se onda vrati na radnju koja je dovela do takvog raspleta. U nekim trenucima dok čitate imate osjećaj da su pojedini djelovi radnje suvišni međutim već nakon par stranica shvatite da se priča slaže u savršenu cjelinu.
Bibliotekagradacac.ba/Mirsa Šarić