Poštovani, predstavljamo vam roman iz najnovije nabavke knjiga sa Zimskog salona knjige u Sarajevu .
“Pjevač tanga” fantazmagorični je roman argentinskog pisca Tomása Eloya 
Martíneza, smješten u savremeni Buenos Aires. Glavni junak američki je doktorand, Bruno Cadogan, koji u višemjesečnom boravku u Buenos Airesu traži građu za radnju o historiji tanga.
U maniri metapovijesnog romana, u kojem se spajaju fikcija i činjenice, Martínez stvara sliku jednog ujedno stvarnog i imaginarnog grada. Bruno, naime, istražuje historiju tako da prepoznaje njezine otiske u stvarnosti; on luta gradom prateći stope koje su Buenos Airesu utisnule velike književne i intelektualne figure, poput ključnog Borgesa, kao i tragove totalitarističkih režima. Igrom slučaja, boravi u pansionu u kojem se odigrava radnja Borgesove slavne priče Aleph, i taj spoj stvarnog i nestvarnog obilježava grad u cjelini. Pokušavajući čuti uživo najstarijeg pjevača tanga, Juana Martela, koji nije nikada snimljen i uvijek pjeva nenajavljeno na drugim mjestima, slijedeći njegove putanje, Cadogan upoznaje tajni Buenos Aires, onaj koji poznaju samo pojedinci i nije fiksiran osim u sjećanjima. Za ljubitelje hispanoameričke književnosti, posebno argentinske, Pjevač tanga je post-postmoderni roman koji uključuje nataložena iskustva čitanja njegovih literarnih prethodnika i pretpostavlja jedan već izgrađeni svijet fikcije. Cijeli opus ovog pisca obilježen je pričom o savremenoj argentinskoj stvarnosti.
Roman o Peronu i Evita iako izabiru savremenu temu, ustvari nisu realistični, već postmodernistički pisani romani. U Pjevaču tanga isprepliću se različite pripovijedne linije, jer se u osnovnu priču upliću priče o sudbinama drugih likova. Za Martineza je dvadeseto stoljeće prvenstveno stoljeće terora i totalitarizama, od ranih nacističkih modela do vojne hunte savremenih južnoameričkih režima.
U ovom romanu , međutim, politička historija nije u prvom planu, već predstavlja samo dio cjelovite historije grada, kulturne i književne tradicije.
Ustvari, to je književna i mentalna karta grada, koja se ispisuje pričom o pojedinim ulicama, građevinama. Glavni lik Bruno Cadogan svojom potragom stvara virtuelan literarni atlas, gdje ulice i trgovi, zgrade i palače , čine jednu nadrealističku sliku.
Rijetko ko zna kako je Martel izgledao, i koja je njegova životna priča, ali tragajući za njim Bruno upoznaje ljude koji su na neki način poznavali Martela. Tako postepeno dolazi do Martelove životne saputnice koja otkrivajući mu dio po dio njegova životnog puta, otkriva i gdje se zapravo Martel nalazi: dovodi ga do njegova pred-smrtnog ležaja, u bolnicu. Njihov razgovor potvrđuje Cadoganove slutnje o Martelovoj mapi grada. Zapravo je ovaj pjevač pjevao na mjestima, na uglovima ulica, trgovima , gdje su u Buenos Airesu počinjeni najveći zločini u vrijeme hunte. Glasom koji je sačuvao svu ljepotu Martel je Bruni otpjevao Buenos Aires, kad bijah daleko. Stih koji je predstavljao prve snimljene riječi u argentinskoj kinematografiji.
Tomás Eloy Martínez (rođen 1934.), radio je kao novinar u Buenos Airesu dok ga vojna hunta nije protjerala 1975. godine. Njegovi romani o suvremenoj političkoj historiji Argentine pripadaju najčitanijim i najprevođenijim argentinskim naslovima. Bio je u užem izboru za Man Booker Prize 2005. Umro je 2010.
Korišteni podaci iz pogovora knjizi, Andrea Zlatar: Grad kao umjetničko djelo.
U biblioteci osim Pjevača tanga imamo i Evitu.