„Tražio sam riječ, čuh glas. Zalijepio sam se za krik i otišao daleko. Nisam znao, a saznadoh da je glas koji sam čuo bio glas bola što se rađa iz surovosti. Slijedio sam taj glas, nađoh riječ. Sad, napokon, imam riječ koju ću kazati.“
Sada i ja imam riječ koju ću kazati. Bio je ovo odlomak, iz knjige „Izgubljena riječ“ turske književnice Oye Baydar.
Oya Baydar rođena je 1940. u Istanbulu. Zbog romana iz maldosti Bog je zaboravio djecu, koji je napisala u završnom razredu Francuske djevojačke gimnazije Notre dame de Sion, gotovo da je izbačena iz škole. Na Istanbulskom je univerzitetu 1964. diplomirala na Odsjeku sociologije. Na tom je odsjeku iste godine počela raditi kao asistent. Nakon što je Savjet univerzitetskih profesora po drugi put odbio njenu doktorsku disertaciju s temom Rađanje radničke klase u Turskoj, studenti su iz protesta prema takvoj odluci okupirali univerzitet. Bila je to akcija poznata kao Prva okupacija univerziteta. Poslije toga prelazi u Hadžettepe univerzitet u Ankari kao asistent sociologije. Za vrijeme vojnog puča 1971. – kao član Turske radničke partije i Sindikata prosvjetnih radnika Turske zbog socijalističkih opredjeljenja uhapšena je i udaljena s univerziteta. U periodu od 1972. do 1974. radila je kao kolumnistica u dnevniku Yeni Ortam, a od 1976. do 1989. u dnevniku Politika. Postala je prepoznatljiva kao socijalistički pisac, istraživač i žena od akcije. U vrijeme vojnog udara iz 1980. napušta Tursku i odlazi u Njemačku.
Za knjigu pripovjedaka Zbogom Aljoša, 1991. nagrađena je Nagradom za pripovijetku Sait Faik, a 1993. nagradom Yunus Nadi za roman Pisma mački.
Po povratku u Tursku radila je kao redaktor u Enciklopediji Istanbula, te kao glavni i odgovorni urednik Enciklopedije sindikata Turske. Roman Povratak nikuda objavila je 1998. , a roman Ostao je njihov topao pepeo 2000. Taj je roman 2001. nagrađen nagradom Orhan Kemal za najbolji roman; knjiga Kapija od Judinog drveta nagrađena je književnom nagradom Dževdet Kudret. Posljednji roman Izgubljena riječ objavljen je 2007.
Izgubljena riječ je roman koji govori o nasilju nad drugima. Tri priče odvijaju se paralelno i govore o brojnim oblicima nasilja.
Mješavina trilera, ljubavne priče i političkog romana, Izgubljena riječ govori o učincima nasilja, krivo usmjerenoj ambiciji i gubitku integriteta, a sve povezano s osjećajem krivnje, tjeskobom i očajem.
Uspješni pisac Omer Eren i njegova supruga Elif, ambiciozna naučnica, predstavljaju lice moderne Turske – njihovu mladost obilježile su revolucije, borbe protiv predrasuda i težnja za pravdom. Sada oni to isto očekuju od svog sina, fotografa, ali on ne želi da bude novi heroj surove ratne svakodnevice i povlači se na daleko ostrvo na sjeveru Evrope. S druge strane, mladi par koji iznenada upada u Omerov život želi da napusti planine na istoku zemlje i pakao kurdsko-turskih sukoba. Susret s tim prkosnim mladim ljudima natjeraće ga da krene u samo žarište tih dešavanja kako bi pronašao sebe.
Svi junaci ovog romana žrtve su istorije, ali i svojih unutrašnjih konflikta. Paradoksi su neminovni u savremenom svijetu, te odlazak na „bezbjedni” Zapad može donijeti smrt, a putovanje na Istok u plamenu – ljubav i izgubljenu riječ (književnu inspiraciju). Iz paradoksa se opet rađaju mnoga pitanja. Da li treba nametati svoje vrijednosti djeci, ili ih treba pustiti da sami stvore svoje? Da li je humano zarađivati fotografisanjem ljudskog stradanja? Može li običaj da bude vredniji od ljudskog života? Postoji li sigurno mjesto u svijetu ili je ono unutar nas samih?
Autorica hrabro postavlja pitanja na koja nije lako odgovoriti i vješto ukršta sve kontraste svijeta njenih junaka: spaljene planine na istoku Turske, ružna pogranična mjesta u kojima strah paralizira život i istovremeno velelepne gradove i prelijepe pejzaže sjevera Evrope.
Iako knjigom dominiraju potresne slike kurdsko-turskog sukoba, ovo nije politički roman, već slojevita priča u kojoj se smjenjuju unutrašnja previranja junaka, odnos Istoka i Zapada i savremeni društveni problemi. Zbog svega toga Izgubljena riječ je od strane književne kritike označena kao „možda najznačajniji i najljepši roman koji nam stiže iz savremene Turske”.